Desna strana mozga i njena moć

Ljudski mozak, misteriozni organ, istraživan, u velikoj meri istražen, ali još uvek prepun tajni koje čekaju da budu odgonetnute.

Osnovni zadatak mozga je da prikuplja i obrađuje informacije, a potom da daje odgovore slanjem određenih uputstva našem telu. Mozak je podeljen na dve polovine – levu i desnu hemisferu koje izgledaju isto ali funkcije su im različite. Tekst koji sledi posvećen je desnoj, kreativnoj hemisferi.

Čarobni darovi desne strane mozga

Eksplozija svetlosti u obliku cveta na desnoj strani mozga na ljudskom profilu iza koga je plavo nebo

Bez obzira da li o mozgu razmišljamo sa pozicija nauke ili sa pozicije “običnog” čoveka, zaključak je uvek isti – govorimo o fascinantnom delu našeg tela i našeg bića. Koliko je to impresivan organ potvđuje i nauka svojim otkrićima, od koji, za ovu priliku izdvajamo dva:

  • mozak je jedini organ koji pokušava da objasni samog sebe.
  • to je najsloženija i najzagonetnija struktura u Univerzumu. 

Kada ovo znamo možemo zamisliti koiliko je važan svaki deo ovog impresivnog organa. Sastavnih delova je mnogo, a ovde ćemo pomeniti deo koji je najupadljiviji jer je golim okom vidljiv, kada posmatramo anatomiju mozga, a to je podela na levu i desnu stranu odnosno levu i desnu hemisferu.

Svaka hemisfera kontroliše suprotnu stranu našeg tela, tako da je desna hemisfera zadužena za našu levu stranu i obrađuje ono što vidimo u levom oku ili osećamo levom rukom, dok leva hemisfera  kontroliše desnu stranu i obrađuje vid desnog oka i ono što oseća desna ruka. 

Hemisfere su naizgled identične, ali njihove funkcije su različite.

Leva hemisfera se još naziva digitalni mozak i kontroliše čitanje, pisanje, računanje, logičko razmišljanje… Prema tome ona je naš unutrašnji matematičar koji proračunava, kalkuliše i analizira. 

Desana strana je zadužena za vizuelno i prostorno prepoznavanje. 

Veoma su različite ali nisu nezavisne jena od duge, naprotiv, međusobno se dopunjuju. 

Nepresušni izvor kreativnost

Mešavina raznih oblika različitih jakih boja

Istraživanja su pokazala da je kod većine ljudi jedna od hemisfera dominantna. Najveći broj ljudi najčešće koristi levu hemisferu, dok su funkcije desne moždane hemisfere često nedovoljno razvijene. Tako, odrastao čovek često ne može na pravi način shvatiti dečji svet, jer je poznato da je desna hemisfera kod dece mnogo aktivnija. Zato nam taj “čarobni dečji svet mašte”, često izgleda tuđ i nepristupačan.

I mi, sada odrasli, nekada smo imali nevidljive prijatelje, samo smo ih zaboravilim, možda je vreme da se prisetimo!

Desna hemisfera predstavlja našu podsvest, unutrašnje dete i umetnika koji kreiraju i osećaju. Tu su: emocije, kreativnost, intuicija, uverenja, empatija, vrednosti, imaginacije, neverbalno razmišljanje…

Sve informacije su memorisane u našoj podsvesti. Tu je naša baza podataka svega proživljenog od trenutka fetusnog razvoja do ove sekunde.

Desna hemisfera se naziva i analogni mozak i kontroliše trodimenzionalni osećaj, kreativnost i umetnička čula. Ova hemisfera predstavlja našeg unutrašnjeg umetnika, koji se stalno poigrava u čudesnoj zemlji mašte, punoj boja i slika, oblika, snova, imaginacije i intuicije. 

Neverbalna je i intuitivna, radije koristi slike umesto reči. 

Pomaže nam da budemo emotivni, pažljivi, da volimo, snalazimo se u prostoru.

To je naš “tvrdi disk” (hard disk). 

Mozak je neuroplastičan (ima sposobnost da se menja), sličan je mišićima i ukoliko se ne koristi, atrofira i brže “propada”. Zato, održavajmo svoj mozak u kondiciji. Kako aktivirati mozak, pre svega desnu hemisferu pročitaj u tekstu “Manifestacija i aktivnosti mozda“.

Zašto su deca proterana iz carstva mašte?

Decak sedi na podu svoje sobe i cita knjigu iz koje iuzlaze bajkovita bica i stvari

Kada kažemo mašta, većina ljudi pomisli na nešto iracionalno i nepostojeće. Međutim, sve što vidimo proizašlo je iz mašte jer, sve što činimo i stvaramo, prvo se pojavi kao misao, ideja, slika pa tek onda se preliva na papir ili u neku konkretu materijalnu formu. 

To znači da mašta stvara naš svet, našu realnost. Zato se mašta, tačnije kreativna mašta, često proglašava za najmoćnije oruđe i oružje sa kojim raspolažemo. 

Svet u kome danas živimo čini sve da nas udalji od te istine. Namereno je skrojen tako da ne vidimo i ne primećujemo svoje prave sposobnosti. Otupljujemo i osećamo se sve nemoćnije. Oni, koje zovemo sistem, najviše se plaše nezavisnog čoveka neopterećenog strahovima koji mu se nameću. A bez milosti nam se nameću. Svakodnevno nas bombarduju vestima putem novina, Tv-a, društvenih mreža, preuveličavajući a još češće izmišljajuči probleme. Više u tekstu” Strah i kako ga kontrolisati?

Sistem se plaši kreativnosti i stvaralaštva. Sistem se grčevito, i svim raspoloživim sredstvima, bori da nas udalji od istine i saznanja Ko sam ja?. jer za njegov opstanak potrebni su mu automati i robovi.

Današnji čovek je toliko zaokupljen svakodnevnim problemima da je zaboravio na sebe. Nagomilane tegobe “pojele” su mu svo vreme tako da je, nesvesno, postao neprijatelj samome sebi.

Najveće žrtve ovog sistema su deca. Sistem im je zarobio roditelje ali ni na njih nije zaboravio. Naprotiv!

Nekada su se deca bezbrižno igrala na ulici, u parku, na livadi. Družili su se međusobno ali i sa nevidljivim prijateljima kojih je njihova mašta bila puna. Sa lakoćom i uverljivo su pili kafu iz prazne šoljice, ljubazno razgovarali i igrali se sa bićima koja su samo njima bila vidljiva… Kreirali su najčarobnije svetove. Svaki dan je bio avantura.

A onda su sva ta mesta za igru namerno (“ubistvo s predumišljajem”) i taktički pretvorena u opasna mesta, udaljavajući decu od bezbrižne igre.

To je zločinu, jer igra podstiče maštu i duhovnost. Deca su danas tako zauzeta da nemaju vremena za običnu i jednostavnu igru sa drugom decom. Igra više nije spontana, lepršava i maštovita, već dobro kontrolisana računarima, mobilnim telefonima, slobodnim aktivnostima sa već dobro isplaniranim programom i pravilima. 

Deca su slobodna i kreativna onoliko koliko im sistem dozvoli, a sistem ništa ne prepušta slučaju. Kontrloše vreme – programi propisuju šta deca rade pre škole, u školi, posle škole i kod kuće.

Sistem je deci ukrao kreativnost i spontanost, deca su proterana iz carstva kreativne mašte.

Ako znamo, kao što je u gornjem delu teksta opisano, šta sve može kreativna snaga mozga, i kakva moć je tu sakrivena, jasno je šta sve deca, kao odrasle osobe neće moći jer su u detinjstvu proterani iz carsta mašte i svesnog stvaranja.

Vreme je da bolje upoznamo moći naše desne hemisfere (narvno i leve) i prestanemo da živimo kao automati. Sistem zna da je mašta ubojito oružje, vreme je da i mi to otkrijemo i to znanje iskoristimo u naše dobro i dobro svih. Omogućimo deci da ponovo imaju svoje carstvo mašte i kreativnosti.

Zabavi se i uživaj!

One comment

  1. Iako imam 71 godinu, osečam da nemam više kreativnosti u sebi, kao što sam imala pre 20 i više godina. Sada kada sam pročitala vaš tekst, shvatila sam koji je to razlog, Hvala Vam !!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *